Vladika Grigorije: SLOBODA
Sloboda. Imenica, sedam slova. Njeno značenje teško se savlada, nerijetko nikada. Ponekad se sreće i kao vlastito ime, što ne znači da su oni koji se po njoj zovu zaista slobodni – od sebe, od svojih uvjerenja, djela, od drugih. To podjednako važi za svakog čovjeka. Sloboda nije fizička kategorija – neko će iza zidina zatvora biti slobodniji od onoga što u suton posmatra nebo nad Monmartrom.
Prije nekoliko dana jedan mladić je pokušao da otme slobodu Blekiju Kostiću, uličnom sviraču iz Novog Sada. Umjesto slobode uspio je da mu oduzme život, a svoju neslobodu da produbi do beskonačnosti. Sloboda je, priča se, tvrdoglavo odbila da napusti dobrodušnog svirača. Nema kuda – kaže – da ode jer su svuda oko nje zacarili prostori neslobode.
Bleki je umjesto da svira mogao izabrati da krade, ubija, da mrzi. On je ipak odabrao da njegova sloboda ne ugrožava druge već da ih kroz muziku usrećuje. Zato je on, ulični svirač i beskućnik, bio skućeniji i slobodniji nego što su to mnogi od nas.
Tamo gdje suštinska, unutrašnja sloboda nije osvojena, vrlo lako nadvladaju agresija, bijes i mržnja. Oni se neće stvoriti niotkuda, niti će nastati ni od čega, za njih uvijek postoji inicijalni impuls u nama ili oko nas.
Novosadskog svirača nije ubio samo dvadesetogodišnji mladić – to je istovremeno i kolektivni čin jednog društva koje se izobličilo pod teretom svuda proklamovane agresije i besmisla kojim ga svakodnevno hrane. Njegovo ubistvo je krik, poziv za pomoć jednog bolnog, neslobodnog organizma koje prezire i odbacuje bilo koju pojavu koja nije neslobodna poput njega samog. Njemu je sloboda najveća prijetnja, a nesloboda sinonim za život. I niko u njemu nije prezren kao oni koji su se opredijelili da budu slobodni.
Vjerujem da još uvijek nije kasno da odreagujemo na taj vapaj i priskočimo u pomoć sebi samima. Zbog jednog suludo izgubljenog života, zbog mladića koji je taj život nasilno prekinuo. Zbog nas.
Bleki. Nadimak, pet slova, već nekoliko dana drugo ime za slobodu koju tek treba osvojiti i za koju se ima smisla boriti.
Bolje da je ucio za popa. Ne radi nista, malo peva, i uzme pare.
Sto se ovaj nije setio Blekija dok je bio ziv?
Brate mili, neka ta sreca prati u zivotu i sve najbolje…Zasto se bilo koga setimo kad tek umre? Al ti je komentar, strasno…