Demokratija u zatvor, NATO u Crnu Goru

Danas je Marko Milačić, čelni čovek crnogorske organizacije Otpor beznađu, koja se zalaže da Crna Gora ne uđe u NATO, pred javljanje na izdržavanje zatvorske kazne u trajanju od 20 dana, uputio svoje saopštenje javnosti u kome kaže:

Evo kako izgleda NATO „demokratija“: maltene na rođendan NATO saveza (samo dan kasnije), dobio sam rješenje da moram u zatvor, dvadeset dana, zbog kazne od 500 eura koja mi je, u jednom montiranom i hitnom postupku, izrečena tačno prije dvije godine, takođe na dan NATO saveza, 04. aprila 2015., a sada preinačena u kaznu zatvora.

Tada sam, tokom obilježavanja njihovog praznika – na trgu je bila upriličena izložba oružja koju su posjećivala i djeca – prolazio centrom grada, a policajac me je, iz čista mira zaustavio i pod prijetnjom privođenja zahtijevao legitimisanje. Odbio sam legitimisanje – prije svega što me je policajac nazvao mojim prezimenom i što je bilo jasno da odlično zna o kome je riječ. Željeli su tada da me po svaku cijenu sklone odatle, legitimisanje je bilo samo alibi (ali i provokacija!), baš kao što su priveli jednog mladića koji je krenuo po hljeb, a živi u zgradi neposredno pored upriličene izložbe. Dakle njjesam ovdje u pitanju samo ja, rijec je o fenomenu. 

Pristanak na legitimisanje značio bi pristanak na pritisak, pa sam odbio – kao čin građanskog neprihvatanja kršenja mojih Ustavom zagarantovanih sloboda, slobode na kretanje – da se legitimišem, jer im je moj identitet bio itekako poznat, što su mi na lica mjesta i priznali. Zato što nisam prihvatio neustavne diktate policije, oni sada šalju u zatvor. To je ta NATO demokratija, tj. diktatura: oni žele potpunu poslušnost, pa i kada krše zakone.

Nisam platio kaznu jer bi plaćanje kazne značilo prihvatanje odgovornosti za nešto što nisam kriv, još više, za ugrožavanje mojih ustavom zagarantovanih sloboda. Plaćanjem kazne postao bih saučesnik jednog nakaradnog i besramnog režima i sistema koji guši sve drugomisleće, naročito kada je u pitanju NATO.

Radije idem u zatvor gdje ću se, siguran sam, osjećati daleko slobodnije nego da to vrijeme moram da provedem u Vladi ili recimo, kancelarijama, DPS-a.

U svemu ovom je, ipak, najzanimljiviji tajming. Odlučili su da uruče poziv za zatvor baš sada, u trenutku kada, između ostalog, radim, sa svojim kolegama, na „Inicijativi za referendum“, dok se zajedno borimo da se čuje glas ogromne većine građana, dok vlast pokušava da mimo volje naroda odluku donese u polu-parlamentu. Ovo je školski primjer jednog političkog procesa i politicke presude.

Režim, dakle, želi da odluku o članstvu u NATO, jednu tako važnu društvenu i državnu, istorijsku odluku, donese: i bez naroda na referendumu, i bez opozicije u parlamentu, i bez kritičara, koje šalju u zatvor. To je neviđeno nasilje nad ovom zemljom i nad njenim građanima. I u tome imaju podršku NATO saveza! Oni to zovu demokratijom, a to se, u suštini, zove – okupacija.

Ovdje je u pitanju Crna Gora! Ako ne poštuju volju većine – vlast i njihovi NATO partneri – a niko nikada nije demantovao podatak da 84 odsto građana želi refereendum o NATO, onda oni ne poštuju Crnu Goru. Ne samo da je ne poštuju: oni je gaze. I mi imamo obavezu, pred istorijom i nama samima, da to ne dozvolimo! Patriotizam danas u Crnoj Gori mjeri se, između ostalog, referendumom o NATO-u: ko ga negira – taj radi protiv intresa ove zemlje. Taj je izdajnik.

Ipak – iako najavljuju na sva zvona – još nije zvanično i formalno odlučeno da se o NATO-u odlučuje u skupštini, i ja stoga želim, odavde, da poručim nešto Đukanoviću i Markoviću: nemojte da se toliko igrate sa ovom zemljom i ovim narodom. Ukoliko odliučite da to ipak uradite u skupštini, mimo volje ogromne većine, znajte da ćete vi lično biti odgovorni za sve eventualne posledice i nestabilnosti u narednom periodu, za sve rizike po bezbjednost građana, ali i po vašu ličnu bezbjednost. Odgovornost je na vama!

Pozivam građane ali i svoje kolege iz opozicije, ali i ostale grupe koje se zalažu za neutralnost Crne Gore i referendum o tom pitanju, da, ukoliko se kriminogeni režim odluči na skupštinsko odlučivanje, da tog dana damo sve od sebe da se to ne dogodi u Skupštini. Time branimo demokratiju i ovu zemlju od šačice bandita. Njih ne intresuje Crna Gora, već lični injtresi. Ne smijemo dozvoliti da se poslanici te mafijaške organizacije i fizički približe skupštini u kojoj namjeravaju da prevare ovaj narod. Oni se spremaju na zdruzeni kriminogeni poduhvat. Nama je potreban demokarstki i građanski ustanak i to je dužnost koju nam nameće sloboda, istina i pravda.

Vidite, nedavno nam nijesu dozvolili ni da položimo vijence na spomenike onih vojnika koje je pobio NATO, da im odamo počast, na godišnjicu jednog velikog zla. Zamislite koliko je to monstruozno: ubiju vas, za to niko ne odgovara, a onda ne dozvoljavaju ni da vam se položi vijenac osamanest godina kasnije. To su, u suštini, kukavice, Djukanovic i njegovi NATO drugovi: boje nas se i mrtvih. Kunem im se odavde, i u to ćemo uložiti čitav svoj životni napor u godinama koje dolaze: bojaće nas se i živih, sabićemo im strah u kosti. Ovo iza je njihova buduća kuća, a ne moja i ljudi koji se bore za slobodu. 

Crna Gora je pritisnuta dvojako: od unutrašnjeg, i od stranog okupatora i puna demokratizacija podrazumijeva oslobođenje od oba zla. Oni žele ne samo da nas politički i ekonomski pokore, oni žele još više i dublje – da ubiju naš duh – i to je ideja za cijelu planetu – da likvidiraju svaku iskru otpora i pobune, da zatru ideju o našoj punoj slobodi, za koju krv prolivamo vjekovima. 

Neka ništa ne brinu, ovo je borba na duge staze i ništa nam ne mogu: nisu nam mogli ništa ni Osmanlije, nisu nam mogli ništa ni Austrougari, neće nam moći ništa ni NATO, niti ovi domaći okupatori – Crna Gora je neuništiva, ona nosi duh velikana – Svetog Petra, Njegoša i Marka Miljanova. 

Ovo je borba mnogo sira od Crne Gore, i mi vec radimo na povezivanju progresivnih snaga regiona. U narednim mjesecima čućete o tome. 

Na kraju: nedavno su, u neopisivom duhu inferiornosti i servilnosti, ropskom duhu, na dan NATO-a, razapeli zastavu tog nedemokratskog i ratnog saveza ispred ministarstva odbrane, čiji je ministar, uzgred, nekadašnji ratni huškač. Poručeno je da će to postati tradicija. Zamislite, to u zemlji u kojoj prema svim poštenim istraživanjima javnog mnjenja većina građana želi neutralnu Crnu Goru. 

Zato ovdje želim da odgovorim na to, u ime ogromnog broja građana ove zemlje i da pokažemo šta će u ovoj zemlji biti tradicija. 

Ovo će biti sudbina NATO saveza u Crnoj Gori, a borba za punu demokratizaciju ove zemlje, tek počinje!

Marko Milačić, čelnik Otpora beznađu.

Foto: Vladimir Pavićević

_____________________________________________________________