Neobična crkva u Čačku: Crkva bez kupole

Bresnica, selo na tromeđi Čačka, Kraljeva i Kragujevca, ima dve bogomolje. Jedna je Crkva svetog Marka koja koja je podignuta 1906. godine. Za nju većina građana i zna jer se vidi i sa magistralnog puta Čačak – Kragujevac.

Crkva svetog Marka

Međutim, iza nje, pri samom dnu porte, postoji daleko starija crkva koja je po svemu neobična. Naime, crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je 1823. godine na temeljima stare o kojoj se malo zna. Crkva je neobične arhitekture, nema kupolu, zvonik i delom je ukopana u zemlju. Spolja, arhitektura podseća na stare srpske kuće koje su građane od kamena i drveta.

Crkva Pokrova Presvete Bogorodice

Kako kaže paroh Radica Čanić, arhitektura crkve i ne treba da čudi jer je podignuta za vreme turske okupacije, pa su meštani napravili bogomolju koja s puta izgleda kao obična kuća.

-Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je 1823. godine. Napravljena je na temeljima stare crkve, a za te temelje nemamo tačne i precizne podatke od kada datiraju. Crkva je ukopana, polubrvnara, napravljena od kamena i drveta.. Nalazi se u samom podnožju porte, pravljena je bez kupole i zvonika tako da je s puta ličila na kuću, i tako je bila sačuvana, kaže paroh Radica Čanić.

Crkva je u potpunosti obnovljena 1998. godine kada je bilo i veliko osvećenje. Međutim, u velikom zemljotresu 2010. godine crkva je prilično oštećena.

-Zemljotres je prilično oštetio crkvu. Crkva je na žalost, ili na sreću pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture, tako da svako saniranje ide preko njih. Nadamo se da će se pristupiti trajnoj zaštiti crkvi kako bi se zaštitila od daljeg propadanja, kaže Radica Čanić.

U zemljotresu 2010. godine prilično je bila oštećena i Crkva svetog Marka, u čije je opremanje do tada uloženo dosta novca. Zahvaljujući stručnjacima iz Rusije crkva je spašena jer su pukotine popunjene specijalnim materijalom.

Kako kaže paroh Čanić, ljudi svraćaju u crkvu, ali mali broj njih zna za istorijat stare crkve.

-Svraćaju ljudi i mole se Bogu. Bez nevolje nema bogomolje. Što nam je teže za život sve više se molimo Bogu, kaže na kraju Čanić.