Jedan do najstarijih konflikata u Africi pred novim ratom?

Niz izvještaja generalnog sekretara UN Antónia Guterresa Vijeću sigurnosti UN o krizi povezanoj sa graničnim prelazom Guerguerat otkrio je detalje oružane provokacije članova Fronta Polisario. Misija UN u Sahari, MINURSO, pokrenula je nadzor iz zraka zbog predostrožnosti, uspostavljajući nadzorni centar u blizini graničnog prelaza za praćenje vojnih kretanja na tom području i sprečavanje eskalacije nasilja.

Nakon višemjesečnih napetosti u regiji, marokanska kriza završila je u februaru 2017.godine, kada je Maroko odgovorio na zahtjev generalnog sekretara UN, da povuče svoje snage stacionirane u regiji kako bi spriječio dolazak članova Fronte Polisario iz njihovih baza.

Uzrok nove napetosti je što Fronta Polisario sprečava marokanske vozače kamiona da pređu granicu u regiji, što je navelo mauritanijsku vojsku da pošalje pojačanje u regiju kako bi spriječila bilo kakvu eskalaciju i zaštitila sjeverne granice države.

Zapadna Sahara prostire se na površini od 266.000 km2 (Fronta Polisario kontrolira 20% teritorije) i veća je od površine Velike Britanije s obalom od 1.110 km na Atlantskom okeanu. To je jedina regija na afričkom kontinentu čiji status poslije perioda kolonijalizmom još nije uređen.

Mauritanija i Maroko podijelili su Zapadnu Saharu 1975.godine prema Madridskom sporazumu, ipak 1979.godine Mauritanija se povukla iz Oued Ed-Dahaba, koji predstavlja trećinu Zapadne Sahare, nakon potpisivanja mirovnog sporazuma s Frontom Polisario, a u skladu sa tim sporazumom odrekla se bilo kakvih zahtjeva prema Zapadnoj Sahari. Maroko je, međutim, spojio ovu regiju s regijom Saguia el-Hamra, koja je bila pod njegovom kontrolom i predstavlja dvije trećine Sahare kao sastavni dio svog teritorija.

Maroko ima historijska prava na regiju Zapadne Sahare unazad nekoliko stoljeća, a od njenog priključenja uložio je milijarde dolara za poboljšanje životnih uvjeta u siromašnoj Zapadnoj Sahari, a planira uložiti dodatnih sedam milijardi.

Od 1999.godine, kada je kralj Mohammed VI došao na prijestolje, Maroko je poboljšao standarde ljudskih prava u Sahari, kao i u cijelom Maroku.

Američki diplomatski izvještaji otkrili su, da regija donekle predstavlja ekonomsko breme za Maroko. Kraljevina Maroko je osigurala 800 miliona dolara za programe potpore u Zapadnoj Sahari, što ga čini jednim od najvećih programa pomoći u historiji te regije.

Zapadna Sahara pati od nedostatka izvora pitke vode. Kao dio razvojne strategije Sahare, Kraljevina Maroko opskrbljuje saharski grad Laayoune pitkom vodom, koja dolazi iz centara za desalinizaciju i košta tri dolara po kubiku, imajući na umu da je nacionalna cijena u Maroku 0,0275 dolara po kubiku, dok razliku u cijeni pokriva marokanska vlada. Cijena pogonskih goriva subvencionirana je i iznosi polovinu stvarne cijene kao u ostatku Maroka i smatra se jednom od glavnih subvencioniranih sirovina. Firme koje posluju u regiji ne plaćaju porez, sve radi održavanja financijske likvidnosti firmi i socijalne podrške stanovnicima Zapadne Sahare. Međunarodni ekonomski stručnjaci vjeruju, da regija nije ekonomski održiva i da stanovnici regije ne bi mogli preživjeti bez državnih subvencija.

Maroko je potvrdio, da je poslao svoje vojne jedinice u tampon zonu Guerguerata 13.novembra 2020., jer nije imao drugog izbora nego preuzeti odgovornost i zaustaviti ometanje prelaska granice i kretanja te osigurati nesmetan protok ljudi i robe.

Maroko je investirao velika sredstva u razvoj pustinjskih područja, modernizaciju i razvoj infrastrukture i osiguravanje radnih mjesta za stanovnike Sahare. Ali Fronta Polisario želi prekinuti status quo, jer mu to ne ide u prilog i testira svoju snagu.

Prema mišljenju analitičara Međunarodnog instituta IFIMES, Fronta Polisario radi na tome da Vijeću sigurnosti UN skrene pažnju na pitanje Sahare i na imenovanje novog izaslanika UN, koji će zamijeniti dosadašnjeg Horsta Köhlera, bivšeg njemačkog saveznog predsjednika, koji je podnio ostavku u maju 2019.

Najveći pristaša Fronta Polisario Alžir ima mnogo vlastitih unutarnjih problema i neće riskirati miješanje u novi rat na svojim zapadnim granicama. Sve su strane u ovom sukobu svjesne, da će svaki eventualni rat koristiti samo militantnim skupinama u regiji Sahel, a ne  interesima država na sjeveru Afrike.

Maroko se ovim pitanjem bavi mudro i strpljivo, što se mora nastaviti. Međutim, Maroko također ima pravo braniti svoj teritorijalni integritet.

Rješenje pitanja Sahare zahtijeva snažnu političku volju, ne samo zaraćenih strana, već i susjednih zemalja (posebno Alžira) i međunarodne zajednice. Osnovna prepreka u pronalaženju rješenja je međusobno nepovjerenje svih strana. Izgradnja povjerenja zahtijeva vrijeme i diplomatske napore kako bi potaknula Front Polisario da nastavi mirovne pregovore i pronađe se zajednički jezik za konačno rješenje s Marokom u okviru rezolucije UN-a.

U tom kontekstu očekuje se promijenjen stav administracije novog američkog predsjednika Josepha Bidena. Istodobno se neizbježno postavlja pitanje hoće li biti novog talasa odmrzavanja „zamrznutih“ konflikata širom svijeta.

Ljubljana/Brisel/Washington, 17.novembra 2020
                                                                            
Fusnote:
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni konzultativni status pri Ekonomsko-socijalnim vijećem ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine.
[2] Guerguerat je malo geografsko područje u regiji Zapadne Sahare, udaljeno 11 km od granice s Mauritanijom i 5 km od Atlantskog okeana, a selo je pod kontrolom Maroka. Njegova dužina ne prelazi 3,7 kilometara. UN je odredio to područje prema sporazumu o primirju između dvije strane u sukobu, Kraljevine Maroko i Fronte Polisario, 6.septembra 1991.godine, kao demilitariziranu zonu između Polisarija i Maroka.
[3]The United Nations Mission for the Referendum in Western Sahara (MINURSO)  https://minurso.unmissions.org/background