Sve manje humusa, a sve više teških metala: Zagađenje zemljišta evidentirano i u Čačku

Pred nama je krajnje faustovski izbor – da li ćemo prihvatiti naše štetno i rizično ponašanje kao neizbežnu cenu rasta stanovništva i ekonomije ili ćemo pogledati sebe i potražiti novu etiku u oblasti životne sredine. Tako je pisao čuveni biolog Edvard O. Vilson u knjizi „Savesnost: Jedinstvo znanja“.

Nekoliko decenija kasnije, čini se da je mali broj država shvatio ovu Vilsonovu misao jer nove etike u zaštiti životne sredine gotovo da nema ili je pak ima samo u naznakama, dok je nemačka legenda o Faustu i njegovom dogovoru sa đavolom u ovoj oblasti postala stvarnost.

Možda to grubo zvuči, ali na globalnom nivou samo tako se mogu objasniti alarmantni podaci o zagađenju vode, vazduha, zemljišta. Oni su ruku delo ljudi koji su u trci za trenutnim pogodnostima stavili na kocku budućnost, kako svoje države, tako i planete. U takvom svetu izolovano ostrvo nije ni Srbija, odnosno ni nju nisu zaobišli ovi trendovi, zbog čega se ne može pohvaliti kvalitetom vode, vazduha, pa ni zemljišta. Naprotiv, zagađenost ovih resursa je takva da u nekim segmentima ugrožava i zdravlje ljudi.

Tako bar pokazuju brojna istraživanja domaćih i međunarodnih institucija, a jedno od njih, koje je deo projekta UN pod nazivom „Unapređenje međusektorskog upravljanja zemljištem”, urađeno pre nekoliko godina, pokazalo je da i srpska zemlja nije više ono što je nekad bila. Razlog za to su teški metali kao i potencijalno kancerogena jedinjenja koja zagađuju na stotine lokacija širom Srbije. Projekat je rađen u saradnji sa Ministarstvom zaštite životne sredine i Agencijom za zaštitu životne sredine, a nakon njega je urađena i publikacija „Ka dekontaminaciji zemljišta u Srbiji”, koja počinje upravo citiranim stavom čuvenog biologa Vilsona. Taj citat i takav početak su logični jer je ustanovljeno da je zagađeno zemljište širom Srbije posledica rasta industrijske proizvodnje, ali i lošeg sistema za upravljanje otpadom.

„Nakon četiri godine preliminarnih istraživanja i analize zemljišta na 32 moguća žarišta, izdvojeno je 14 napuštenih industrijskih lokacija koje su prioritetne za čišćenje i nalaze se u blizini 12 gradova širom Srbije, među kojima su Niš, Smederevo, Kraljevo, Kruševac, Šabac i drugi. Da bi se smanjio uticaj zagađenja na ekosistem i zdravlje ljudi i unapredio kvalitet zemljišta, neophodna su detaljnija ispitivanja i procene rizika za ostale potencijalno kontaminirane lokacije. Nakon toga trebalo bi sanirati ova i druga zagađena područja i zemljišta“, navele su UN u svom istraživanju. Zagađenje zemljišta u ovim područjima izazivaju teški metali kao što su cink, bakar, olovo, živa, i potvrđeno kancerogeni – hrom ili kadmijum.

Ove materije se oslobađaju iz aktivnih industrijskih procesa ili su prisutne u nataloženom opasnom otpadu iz fabrika i industrijskih postrojenja. Ipak, to nisu jedina područja gde je zemljište zagađeno. Prema poslednjem ažuriranju katastra kontaminiranih lokacija, koji predstavlja skup relevantnih podataka o ugroženim, zagađenim i degradiranim zemljištima, na teritoriji Srbije je identifikovano i evidentirano 709 potencijalno kontaminiranih i kontaminiranih lokacija, od kojih je 557 registrovano, a 152 procenjene. Od 709 lokacija, 478 treba dalje istraživati, dok je na 103 lokacije istraživanje u toku. Ukupno 41 lokacija je u procesu sanacije, dok su sanacija i rekultivacija obavljene na 52 lokacije.

Karta potencijalnih žarišta

U izveštaju Agencije za zaštitu životne sredine iz 2021, koji je publikovan početkom 2023, ne postoje podaci o tome dokle se stiglo sa istraživanjima kontaminiranih i potencijalno kontaminiranih lokacija, ali je zato evidentirano da je stanje zemljišta u nekim urbanim zonama, od hemijskog zagađenja, promenjeno. Tako ispitivanje kvaliteta zemljišta u Beogradu, Pančevu, Kruševcu, Čačku, Smederevu, Novom Pazaru i Surdulici pokazuju da su ova područja pod jakim ljudskim uticajem. Na ovim lokalitetima su metali evidentirani Ni, Cu, Cr, Zn, Cd, Pb, As i Hg. Tako, primera radi, rezultati na teritoriji Beograda pokazuju prekoračenje granične vrednosti za Zn, Cu, Ni, Cr i Hg u zoni prometnih saobraćajnica, izvorišta vodosnabdevanja, industrijskoj zoni, rekreacionoj zoni…

Za razliku od kvaliteta zemljišta u urbanim zonama, bar prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine, ali i stručnjaka, ono poljoprivredno, za sada nije alarmantno zagađeno jer se prisustvo teških metala registruje samo u pojedinim zonama. Najveći problem je vezan za smanjeno prisustvo organskog ugljenika u poljoprivrednom zemljištu. Na osnovu podataka sadržaja humusa iz kontrole plodnosti poljoprivrednih površina u 2021. godini, na području centralne Srbije izmeren je prosečan sadržaj organskog ugljenika od 2 odsto, što je u kategoriji niskog do srednjeg sadržaja. Pritom, samo 0,3 odsto ima visok sadržaj ovog izuzetno značajnog elementa.

Stručnjaci navode za NIN da je u Srbiji oko 50 odsto teritorije poljoprivredno zemljište i da se te površine moraju zaštititi.

„Plodna zemlja i bogate njive srpskog seljaka dugo su bile slika kojom smo se ponosili. Međutim, kao i svaki resurs, i zemljište treba negovati i čuvati kako bismo omogućili i budućim generacijama da na njemu gaje svoju hranu. Nažalost, kvalitet zemljišta u Srbiji opada i ovaj problem zaslužuje ozbiljnu pažnju svih nas. Najveći oblik degradacije zemljišta je stalni gubitak organske materije. Ovaj problem je prisutan u celom svetu, usled intenziviranja proizvodnje, moćne obrade zemljišta, izostanka primene organskih đubriva, kao i drugih intenzivnih agrotehničkih praksi. Situacija u našoj zemlji je još složenija zbog dugogodišnjeg nedostatka organskih đubriva iz stajnjaka, koji bi se vraćao na njive, a do kog je došlo zbog devastacije stočne proizvodnje“, navodi doktorka Jordana Ninkov iz novosadskog Instituta za ratarstvo i poljoprivredu.

Ona dodaje da je polovinom prošlog veka više od 70 odsto površina Vojvodine imalo zemljišta sa visokim sadržajem organske materije, dok su danas to zanemarljive površine.

„Trend gubitka organske materije i dalje raste. Vojvodina kao najmanje pošumljena regija Evrope, od titule ‘evropske žitnice’, kako smo je nekada označavali, danas se polako pretvara u nešto što bismo nazvali ‘agrarna pustinja’. Najveći zagađivači zemljišta mogu biti zagađenja iz vazduha, neadekvatne primene agrohemikalija, đubriva i pesticida, navodnjavanje vodom lošeg kvaliteta, kao i rudarsko-industrijski kompleksi i deponovanje otpada. Ipak, treba da se kaže da situacija vezana za zagađenje poljoprivrednog zemljišta nije generalno loša“, objašnjava Ninkov.

Slično mišljenje ima agroekonomista Milan Prostran.

„Poljoprivrednog zemljišta je sve manje, a to je neobnovljiv resurs, koji se sve više raubuje, zbog čega je njegov kvalitet sve više ugrožen. Prema rezultatima popisa iz 2023. godine, raspoloživo poljoprivredno zemljište je 4.073.703 hektara, korišćeno poljoprivredno zemljište 3.257.100 hektara, dok je 122.257 hektara nekorišćenog. Raspoloživo zemljište je za 11 godina smanjeno za 1,2 miliona hektara, odnosno 23,81 odsto. Veliki deo iskorišćen je za infrastrukturne objekte, kao što su auto-putevi i građevinski objekti. Kvalitet našeg zemljišta, koje je inače bilo jedno od najcenjenijih u ovom delu Evrope, ozbiljno je ugrožen. Mi imamo Vojvodinu koja je bila najplodnija, ali i taj humus, najkvalitetniji deo zemljišta koji je do pre 20-30 godina iznosio pet odsto, sada se sveo na 2-2,5 odsto. I nekontrolisana upotreba pesticida i drugih organskih zagađujućih jedinjenja je ono što zagađuje zemljište“, kaže Prostran za NIN.

Zemljište uslov života

U grupu tih organskih zagađujućih jedinjenja spadaju i materije koje ulaze u sastav sredstava za ličnu higijenu, kućnu hemiju. Stručnjaci u ovoj oblasti, s kojima je NIN razgovarao, saglasni su u oceni da se zemljište danas sve više zagađuje zbog odlaganja otpadnih materija koje nastaju ljudskim aktivnostima uključujući i one vezane za odlaganje otpada i smeća na blizu 4.000 nesanitarnih deponija. Sve ovo utiče na promene fizičkih, hemijskih i bioloških karakteristika zemljišta koje smanjuju njegovu plodnost i sposobnost za odvijanje razlaganja, a samim tim i kruženja materije u prirodi. Ako znamo da je za čoveka zemljište jedan od osnovnih uslova života, onda je logično da se glavni zagađivači, koji se vezuju za poljoprivredu, deponije, industriju, saobraćaj, rudnike, kisele kiše, moraju eliminisati. Poseban problem u Srbiji predstavljaju već pomenute potencijalne ili kontaminirane lokacije, što su i Ujedinjene nacije konstatovale, jer u značajnoj meri mogu da se odraze i na zdravlje stanovništva. Ovo tim pre jer zagađenje u zemljištu u ovim područjima izazivaju teški metali nataloženi u opasnom otpadu iz fabrika i industrijskih postrojenja.

„Organski zagađivači i teški metali iz ovih postrojenja mogu dospeti u zemljište, ali i reke. Na ovaj način mogu da ugroze kvalitet hrane i vode i da dovedu do gubitka biološke raznovrsnosti. Zagađenje u zemljištu u ovim područjima izazivaju teški metali kao što su cink, bakar, olovo, živa, kao i potvrđeni kancerogeni, hrom ili kadmijum, i mogu da utiču na zdravlje stanovništva“, navode UN .

Profesorka Medicinskog fakulteta u penziji Dragana Jovanović kaže da su živa, olovo i kadmijum posebno opasni za zdravlje stanovništva, a ima ih i u vazduhu i u zemljištu.

„Ti metali utiču i na pojavu malignih tumora, pre svega karcinoma usne duplje, laringsa i pluća, ali i svih drugih malignih oboljenja. Mnogi teški metali su izuzetno neurotoksični za ljudsko telo, posebno za decu, njihovi efekti su različiti od neurorazvojnih poremećaja, upala nervnog tkiva, do moždanih udara, demencije, poput Alchajmerove i Parkinsonove bolesti. Izlaganje olovu u detinjstvu dovodi do različitih neurorazvojnih poremećaja, sniženog kognitivnog funkcionisanja, oštećenja govornih sposobnosti i tečnosti govora, do agresivnosti, depresije, poremećaja spavanja i drugo“, kaže Jovanovićeva.

Upravo zbog posledica na zdravlje ljudi ali i zagađenja životne sredine, UN su Srbiji predložile čišćenje zagađenog zemljišta kako bi se smanjila koncentracija štetnih materija do nivoa koji ne predstavlja opasnost po životnu sredinu i zdravlje i to na 14 kontaminiranih lokacija. Metode koje su predložili su kombinacija iskopavanja, izmeštanja na sigurnu lokaciju, stabilizacija i solidifikacija, fitoremedijacija i druge.

Tara, Drina…

Agencija za zaštitu životne sredine je te zadatke uvrstila u dokumenta, međutim, za te i druge aktivnosti vezane za životnu sredinu nedostaje novac. Ipak, neki početni koraci, prema rečima odgovornih iz ove institucije, napravljeni su, međutim, probleme stvaraju i lokalne samouprave bez kojih problem nije rešiv.

Ono što posebno brine je što najnovija istraživanja pokazuju da i u poljoprivrednom zemljištu zaštićenih područja Nacionalnog parka Tara i reke Drine, jezera Palić i Ludoš, kao i zaštićenog područja vodosnabdevanja Gružanskog jezera, postoje veće vrednosti nekih opasnih materija od maksimalno dozvoljenih. Istraživanje je sprovedeno u okviru projekta Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO), a rezultati su objavljeni sredinom juna.

Direktorka Instituta za zemljište u Beogradu Mira Milinković objašnjava da su ispitivali i stajnjak i zemljišta koja se nalaze u blizini objekata mehanizacije.

„Postoje određene više vrednosti opasnih materija od maksimalno dozvoljenih, i to za sadržaj arsena na području Palićkog i Ludoškog jezera, povećan sadržaj nikla i hroma na području Šumadije, Gružanskog jezera i Bajine Bašte. Zadatak države, institucija i ministarstava je da potencijalno opasni elementi ne uđu u lanac ishrane“, istakla je Milinković.

Ovo je samo deo ne baš povoljne situacije vezane za zagađenje, ne samo zemljišta već i životne sredine, iako je to jedan od ključnih izazova današnjice. Nažalost, vlasti već decenijama ne prepoznaju ovaj problem kao prioritet. Da je to tako pokazuje i to što se za ovu oblast izdvaja samo oko 0,5 posto BDP-a, a još veći je što se i ta mala sredstva ne koriste namenski. Zato nije zgoreg podsetiti vlast da nije preporučljivo da se kao u legendi o Faustu dogovara sa đavolom u ovoj oblasti jer ta igra može da zatvori odškrinuta vrata poglavlja 27 EU i, što je gore, da svom stanovništvu nanese velike zdravstvene probleme.