Prethodni članak
Vrlo malo svetlosti na makedonskom

Matijević je za roman „Vrlo malo svetlosti“ dobio više nagrada, „Meša Selimovic“, „Isidora Sekulić“, „Borisav Stanković“.
Pored „Vrlo mlao svetlosti“, Matijević je objavio još četiri romana „R. C. Neminovno“, „Van kontrole“, „Pisac izdaleka“, za koji je 2003. godine dobio Ninovu nagradu i roman „Časovi radosti“, koji je preveden na francuski, španski, nemački , ruski, a nedavno i na italijanski jezik. Autor je dve zbirke priča, „Prilično mrtvi“ za koju je 2000. godine dobio Andrićevu nagradu i „Pristaništa“, knjige drama pod naslovom „Žilavi komadi“, eseja „Memoari, amnezije“ za koje je 2012. godine dobio nagrade „Kočićevo pero“ i „Kočićeva knjiga“ i dve zbirke pesama „Ne remeteći rasulo“ i „Samosvođenje“.
U njegovoj biografiji na srpskom i drugim svetskim jezicima na koja su prevedena njegova dela ističe se da je rođen 1962. godine u Čačku, gde i danas živi. Tako je Matijević, hteo on to ili ne, proneo ime Čačka širom Srbije i Evrope. I nije jedini čačanski umetnik koji se na osoben način bavio gradom u kome je rođen i time ga upisao u mapu imaginarnih i stvarnih mesta jednog drugog kosmosa, koji će postojati i kad nas ne bude bilo više. Privilegovani su gradovi u kojima su rođeni i žive poznati umetnici. A da li grad to zna da poštuje?