„Glas Srbije“ predlaže način uspostavljanja dijaloga između studenata, predstavnika univerziteta i vlasti
OGP GLAS SRBIJE je sa pažnjom analizirala, za sada prvi širi predlog pokretanja rešenja, izlaska iz najveće krize Srbije u ovom veku, kroz predlog dela parlamentarne opozicije u Srbiji za formiranje VLADE NARODNOG POVERENJA.
Uz suštinske nedostatke, a njih je nekoliko, svakako je u ovoj situaciji, najproblematičnije što se ovakvim predlogom zapravo ulazi makar i u tehničkom formatu u koalicioni odnos sa aktuelnim režimom u Srbiji. Režimom koji je proteklih 13 godina, potpuno devastirao državu, razorio institucije, potpuno udaljio Srbiju sa puta EU integracija, te svoje pravo lice, sliku i naličje, karakter pokazo kroz desetodnevni galimatijas rasula i javašluka, te finalno, deponije smeća u Pionirskom parku, koji je okružen sa objektima tri svakako ključne institucije u Srbiji.
Slika tog parka, sve poruke iz njega jasno determinušu sve čega smo svedoci prethodnih 13 godina bahate, nesposobne, kriminalne vlasti u Srbiji, ali i direktno diskvalifikuju opciju saradnje sa režimom, makar i korz pomenutu Vladu narodnog poverenja, koju mnogi nazivaju i prelaznom.
Dakle loše politike, nedolsedni političari, objektivno nedorasli izazovima vremena, su istrajno, na žalost često potpomignuti i iz redova moguće alternative, bukvalno uništili slobodu, pravdu i iz temelja ugrozili budućnost Srbije.
Iskustvo Srbije sa, do sada, jedinom prelaznom Vladom, onom s jeseni 2000-te, je poražavajuće. Naime prevareni su tada milioni građana, koji su kao nasušni hleb očekivali reforme i raščišćavanje sa mrakom i užasnim nasleđem 90-tih. Sve se izjalovilo i zato, a usled ponavljanja istorije, građani Srbije, predvođeni studentima nanovo biju iste bitke 13 godina/odnosno 25/ posle.
Ujedno, da bi se cela agenda skratila, smanjilo gubljenje vremena, OGP GLAS SRBIJE ima jednostavniji i po nama efikasniji predlog za islazak iz krize u kojoj se Srbija nalazi.
Da se i dodatno osvrnemo na sam predlog Vlade narodnog poverenja, te ukažemo predlagačima, da su propustili, vrlo važne karike u procesu društvene tranzicije, a to su kontrola nad radom obaveštajnih službi, ministarstvom odbrane kao i ministarstvom spoljmih poslova, koje u ovako turbulentnim krizama, mora da bude izuzetno aktivno, pozicionirajući međunarodni položaj Srbije na mapi puta onog što jesu ciljevi, postulati i višedecenijski proklamovani pravci u međunarodnoj politici Srbije.
Evo i nacrta predloga koji OGP GLAS SRBIJE stavlja na uvid javnosti, a pre svega ključnim akterima studentima, univerzitetima koji su u protestima i blokadama mesecima unazad.
Sa jedne strane to su studentski plenumi, profesori i nezadovoljni građani koji pružaju podršku studentima. Sa druge strane, to je sistem, vlast koja se trudi da vrati prethodno stanje, odnosno nastavi sa daljim razararanjem, već dobrano uništene strukture i konjukture Srbije.
Predstavnici “studentske strane” u toj Vladi bili bi izabrani predstavnici studenata i profesora, izabranih na plenumima fakulteta, opciono desetočlana delegacija ili i više od tog broja, shodno dogovoru studenata i profesora. Predstavnici vlasti bi bili predstavnici svih stubova vlasti (izvršne, zakonodavne, sudsko-tužilačke, dakle onih institucija koje su nadležne za ispunjenje zahteva studenata, no pored toga i u celom obuhvatu, stvaranja uslova za regularne izbore, na bazi paritetnog broja članova delegacija).
SA željom za uspostavljanja funkcionisanja institucija i istinske promene sistema, dajemo ovaj predlog na razmatranje studentskim plenumima, profesorima univertziteta i ostalom osoblju na fakultetima koje aktivno učestvuje u višemesečnim protestima širom Srbije..
Dozreva momentum i društveni trenutak za realno i po svemu sudeći neizbežno dopunjavanje liste zahteva sa petim zahtevom – promenom vlasti kroz potpuno fer, demokratske izbore u Srbiji.
Ovo bi podrazumevalo da studentsko/profesorski plenumi na fakultetima izrikom pokrenu sled aktivnosti za ispunjavanje izbornih uslova u skladu sa listom ODIHR /po preporukama koje su taksativno naznačene ka Srbiji, odnosno aktuelnom režimu.
Mišljenja smo da upravo izvorni studentski protest, bez obzira na postulate autonomije, te nesporne depolitizacije univerziteta, ima kredibilnu poziciju za iniciranjem ovog zahteva te uslova koje je misija ODIHR/OSCE/ zaključila o Srbiji.
Iste elemente je prakatično postavila i EU konkretno EU parlament u svojim ocenama izbornih dešavanja u Srbiji.
Ovde je bitno, zbog konkurentnosti dešavanja, znati da postoji otpočeta komunikacija EU entiteta sa kako vlasti tako delovima opozicionog korpusa u Srbiji, konkretno delom parlamentare opozicije ali i da pojedini akteri u opoziciji koji nisu u ovom parlamentarnom statusu imaju iste ove informacije.
Izražava se, prema informacijma kojima mi raspolažemo, spremnost EU ali i drugih međunarodnih adresa za medijatorskom ulogom u ovom procesu sa željom da se kriza prevaziđe.
Ovo je korisno znati i zbog autentičnosti studentskih protesta ali i celovitosti informacija koje svi akteri na sceni treba da imaju. Naime studenstki bunt treba da pokuša (ne i imperativno naravno) da pokrene ovu, za normalizaciju društva, ključnu temu.
To studentima i pripada, da bi kao inicijatori ove tematike sa jasnom platformom, mogli da se obrate i izvesno dobiju široku podršku iz brojnih, najširih građanskih grupa i slojeva društva, opozicionih entiteta ali i izvesno većine građana Srbije.
U takvoj konstelaciji bi se moglo dogoditi da se pojave surogat i nedostatna rešenja,oslabi intenzitet protesta ili ne kruniše a kako bi moglo i trebalo te svakako u skladu s očekivanjima, koja kako studenti, tako profesori ali i široka javnost koja ih podržava i ima.
_____________________________________________________________
Ova situacija će u jednom trenutku postati neodrživa i Vučićev režim će morati da postane represivniji da se drževe ne bi raspala.
Ali mada je delovanje izvan političke sfere razlog uspeha ovog pokreta, ono ima suštinski destabilizujući efekat na državu kada se prevede u stvarnu politiku. Sa sadašnjom amorfnom masom, kojoj nedostaje i vidljivo rukovodstvo, pokret nema alate da obaveže vladu i samog Vučića. Pokret stoga više liči na Crvene Kmere nego na poljsku „Solidarnost“. „Solidarnost“ je odmah stvorila strukture rukovodstva i uključila se u pregovore s vladom.
Студентски покрет је потребно да се спусти са својих олимпијских висина, трансформише се у хијерархијску организацију с познатим вођством (још се ни један лик као лидер није појавио за скоро четири месеца протеста!). Таквом вашом идејом покрет треба да претвори свој садашњи језик у политички идиом и да се нада, да ће политички представљати велике сегменте незадовољног становништва. Али када то учини, он улази у политички брлог и спушта се на ниво политичких партија у које се, као што је већ речено, не верује. Ако овај хетерогени идејни покрет уђе у свет политике, он ће се раслојавати на фракције. Јер очигледна је чињеница да он у себи садржи присталице свих политичких опција – од екстремне националистичке деснице до зелених, социјалдемократа и проевропских либерала – а таква хетерогена коалиција је неодржива и брзо би се распала. Покрет стога мора да настави да игра исту аполитичну игру којој се не назире крај.
Čim se bude pojavio lider ili nekoliko lidera, protesti su gotovi, to se pokazalo već 10 godina unazad.
Zato što ne postoji jedan ili 2-3 lidera, vlast je u rebusu kako da doskoči studentima, jer ne zna koga da KUPI ili UCENI.