Milačić: Milo ponovo protiv Đukanovića

Antisrpske izjave predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića, su odavno postale njegov manir. Od nekadašnjih, da je ponosan na crnogorsku državnost i srpsko porijeklo, preko onih da je zbog hrvatske šahovnice zamrzio šah, pa do, konačno, gotovo svakodnevnihizliva netrpeljivosti prema Srbima u Crnoj Gori, ali i Srbiji, prošlo je nekoliko vremenskih etapa.

Nažalost, u svakoj etapi smo imali prilike da upoznamo po jednog Đukanovića koji bi se zastidio onoga iz prošle: prvo, onoga koji je govorio da će ‘‘nametnuti rat s Hrvatima naš narod dobiti kao i svaki u istoriji koji je dobijao“, time vatreno braneći SFRJ. Nedugo zatim, izdao je tu zajednicu.

U drugoj etapi, Đukanović je branio SRJ, ali i svog tadašnjeg mentora i koalicionog partnera, Slobodana Miloševića. Tada je govorio: ‘‘Slobodan Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije“. Kada su haški istražitelji zakucali na njegova vrata, izdao je i Miloševića, ali i SRJ.

Treća, posebna etapa, tiče se upravo Kosova. Ne treba zaboraviti da je njegova karijera krenula uzletnom putanjom upravo sa Gazimestana, kada je zanosno slušao govor Slobodana Miloševića, koga danas ni mrtvog ne ostavlja na miru. Tada je izjavljivao, citiramo: “Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koje ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli: Kosovo se mora braniti svim sredstvima“.

Ipak, reklo bi se da je najveću izdaju svog naroda počinio time što je od Crne Gore, uz mentorstvo spolja, napravio privatnu državu u kojoj se, osim glasova, falsifikuju i ljudske duše, istorija, jezik i tradicija. S tim u vezi, ne mogu se očekivati drugačije izjave o Kosovu od ovih koje je već dao, imajući u vidu da je u svojoj bogatoj kameleonskoj karijeri branio četiri države i, na kraju, sve četiri izdao. Na sreću, to, uz sve pritiske, nije stav većinske i prave Crne Gore, naprotiv.

Što se tiče njegovih izjava da predsjednik Vučić otvara front sa Crnom Gorom, o tome nema ni govora. Naprotiv, ovim intervjuom upravo Đukanović nanovo otvara ofanzivu prema srpskom narodu ali, sada i konkretnije: ofanzivu na predsjednika Srbije, Aleksandar Vučića. Time, bez dileme, produbljuje antisrpsku politiku i popularizuje stav u kom se ljubav prema Crnoj Gori temelji na mržnji prema Srbiji. Jedina “ofanziva“ predsjednika Srbije desila se na minulom sastanku sa predstavnicima srpskog naroda iz Crne Gore, u kom je učestvovala i Prava Crna Gora, kada je obećao pomoć srpskim kulturnim institucijama u našoj zemlji. Prava Crna Gora će u godinama pred nama graditi temelje za istinski mudru državnu politiku, oslanjujući se na tradicionalno bratske države, ali uz uvažavanje svih prijateljskih zemalja. Upravo onako kako su to radili i naši preci, kojih se danas zvanična vlast stidi i odriče. Jer, kako reče slavni glumac Petar Božović: “Šta bi dali Milovi Crnogorci da nema Njegoša, da ih podsjeća ko su i što su“.

Autor teksta:  Marko Milačić, predsednik Prave Crne Gore

____________________________________________________________