Prethodni članak
(Ne)sprovođenje Zakona o hemikalijama
Zeleni Srbije – S a o p š t e nj e

Sistem administrativne organizacije, znanja i načina rada koji je imala Agencija za hemikalije je trebalo preslikati na ostale delove izvršne vlasti. U novom sistemu, nema mesta za kvalitetne stručnjake koji rade na proceni rizika od hemikalija, kasni se sa izradom rešenja o upisu hemikalija u Registar hemikalija, gubi se na uspostavljanju sistema za efikasan rad inspekcije, ne izdaju se uputstva za industriju radi razjašnjenja, itd. U vremenu kada se svake godine povećava broj obolelih od karcinoma i drugih teški bolesti, kada imamo sve više alergične dece i dece sa smanjenim imunološkim odgovorom smatramo da je uređenje ove oblasti od neprocenjive važnosti za buduće generacije i da zbog toga postojanje stručnog tela kao što je agencija za hemikalije je veoma važno.
Primeri koji slede oslikavaju neadekvatno upravljanje hemikalijama u Srbiji.
„OPLATOL“
Primer oplatola je klasičan primer kako se Zakon o hemikalijama ne sprovodi. Prema izveštajima iz vazduha i samog materijala tretiranom oplatolom vidi se da je ona sadržala benzen, veoma opasnu supstancu koja izaziva rak i genetske poremećaje. Benzen je zabranjen prema Zakonu o hemikalijama, što znači da i nije smeo da se nađe na tržištu. Takođe prema propisima pojedinih zemalja EU (Nemačka, Francuska, itd), a koji uređuju građevinske materijale (za koje je nadležno ministarstvo građevine i saobraćaja) propisane su i koncentracije isparljivih organskih jedinjenja koji pojedini građevinski materijali smeju da ispuste. Zna se zašto se to propisuje, zato što je štetno boraviti u prostoru gde postoje ovakva isparenja.
Naša zemlja nije ni započela proces preuzimanja Uredbe EU o građevinskim proizvodima niti je ministarstvo građevine shvatilo da je ono odgovoreno jer ovakva vrsta (ne)uređenja oblasti građevinskih proizvoda izazvala ogromne probleme i stanarima tih zgrada i investitorima.
„NARUKVICE OD GUMICA“
Negde pred kraj leta pojavila se još jedna priča u vezi sa Zakonom o hemikalijama. Govorilo se da se u od gumica od kojih su naša deca pravila narukvice u Velikoj Britaniji pronađeni ftalati (zabranjena hemikalija). Počela je prava (ne)stručna debata u medijima. Ona je potekla od lošeg prevoda gde se u originalnom članku može videti da ftalati nisu pronađeni u gumicama (iako nisu ni mogli biti pronađeni u njima, jer se ftalati dodaju u PVC plastiku, a te gumice su najviše od silikona ili eventualno lateksa) već u plastičnim privescima koji se nakače kada je narukvica već napravljena. Najviše zabrinjava izjava, u medijskom predstavljanju problema, je izjava sanitarne inspekcije da je proverila sve gumice. Gumice nije ni trebao proveravati na sadržaj ftalata!
Takođe, poslednjih dana opet se povela priča preko medija o informacijama o prisustvu štetnih hemikalija u proizvodima za decu. Iako informacije nisu sledljive i ne daju sve elemente koju su potrebni za ovakvu vrstu informacija (da li su ovi proizvodi kupljeni u Srbiji, koje su firme stavile ove proizvode na tržište, koje su koncetracije hemikalija pronađene, šta piše u propisima Srbije i EU u vezi ovih hemikalija).
Opet dolazimo do izjava nadležnih gde se kaže da su svi naši proizvodi koji se legalno carine i pregledaju bezbedni.
Nakon svega dolazimo do sledećih pitanja: Šta je sa proizvodima koji su se nelegalno našli na tržištu, ko njih kontroliše i proverava, koji je njihov udeo na tržištu? Prema kom propisu se oni kontrolišu s obzirom da Ministarstvo zdravlja još nije donelo Pravilnik o dečijim igračkama kojim su preuzete odredbe EU.