Referendum za NATO
Danas nas šestoro, krećemo na put dug 12 dana i 7.000 kilometara, kroz devet država sa samo jednom idejom: da se u regionu ali i šire, do Brisela, čuje glas ogromne većine građana Crne Gore koji žele referendum o učlanjenje u NATO, da se čuje glas koji se sistematski guši od strane tri decenije nesmjenjive vlasti. Ovdje je na sceni nasilje nad demokratijom i nad sopstvenim građanima.
Osnovna poruka je ispisana na kombiju: prema podacima iz afere Depeša, internim podacima Vlade koji nikada nijesu demantovani, 84 odsto (sa trendom rasta!) građana jeste za referendum, i čak 68 odsto od onih koji su za NATO takođe je za referendum. Istovremeno, vlast izbjegava referendum o ovako važnom društvenom i državnom pitanju. To je opasna anti-demokratska i anti-crnogorska politika, politika koja šteti nacionalnim intresima ove zemlje. Politika koja izbjegava volju ogromne većine naroda je, uz to, opasna i po bezbjednost. Borba za referendum je stoga borba za demokratiju i stabilnost.
Gospodin Marković, ali i Đukanoviću, i svi njima slični, ne samo što arče ovu zemlju, što je uništavaju, oni je i bespoštedno nude, kao da je njihova đedovina, i to između ostalog stoji u pismu koje danas predajemo na arhivu vlade. U nedavnom intervjuu američkom magazinu na pitanje šta Crna Gora može da ponudi Alijansi, Marković je – u neviđenoj demonstraciji duha palanačke servilnosti i inferiornosti koja uvijek prati neslobodne ljude, bez integriteta – kazao da Crna Gora ima veoma moćnu Luku Bar. Nervozni su zbog geopolitičke dinamike koja im ne ide na ruku onako kako su navikli, pa jeftino i providno, po svaku cijenu, žele da se politički prodaju i podaju. I tu nema ništa sporno sve do onog trenutka kada prodaju i podaju našu zemlju, naše luke i naše more.
Želim stoga da poručim, a to sam napisao i u pismu: Gospodine Markoviću, ako imate đedovinu u Mojkovcu, ili bilo gdje drugo, radite sa njom što vam je volja, nudite je kome vam volja, vi i vama slični, ali sa Crnom Gorom tako nećete moći. Luka Bar nije vaša đedovina. Ova zemlja nije toliko jadna i nije premalo krvarila za slobodu, da bi je ljudi poput vas nudili kao kusur u trgovini čiji su ovdašnji primarni ciljevi vaše lične privilegije i nekažnjivost.
Niko nema pravo da predaje Luku Bar u tuđe ruke, niti jedan pedalj Crne Gore. Istu onu Luku koju su Marković i njegovi, uzgred, potpuno uništili svojim upravljanjem. Luku koju su pretvorili u švercersko leglo.
Ako su ljudi na vlasti toliko ubijeđeni u atlansku perspektivu ove zemlje i podršku građana u istu, što ne raspišu referendum?Čemu toliki strah, ako ih narod navodno podržava u tome? Da imaju većinu kojom toliko često mašu zaklonjeni iza naručenih istraživanja javnog mnjenja rađenih po njihovoj mjeri i porudžbi, zar ne bi trčeći raspisali referendum? Oni se bojite čak i referenduma koji bi oni kontrolisali, ne govori li taj fakat ponajbolje o tome koliko nijesu sigurni u narodnu podršku njihovoj atlantističkoj politici. S druge strane: zar se vojni savez kakav je NATO toliko plaši slobodne volje crnogorskog naroda? Zar je demokratski izražena na referendumu slobodna volja naroda jedne male zemlje bilo kakva prijenja jednom tolikom vojnom savezu? Ovdje je na udaru Crna Gora, dvojako.
Cilj nam je da – koliko je u našoj moći – radimo na razbijanju monopola režima nad ključnim procesima u ovoj zemlji, procesima koji su privatizovani i kriminalizovani, i da mimo propagandnih kanala u narednih 12 dana – razgovaramo sa političarima, zvaničnicima, intelektualcima i aktivistima regiona, Evrope i evropskih institucija; u okviru nešeg velikog “Referendumskog karavana”.
Kao što vidite na kombiju krećemo preko Kosovske Mitrovice, do Skoplja, pa preko Beograda do Banjaluke i Zagreba, potom do Ljubljane, Beča i Praga, zatim stižemo u Berlin i, konačno, Brisel.
Svaki susret u tih dvanaest dana, trudićemo se da bude najvaljen i propraćen tekstom, slikom i videom, i poslat na više od hiljadu adresa širom svijeta: medijima, političarima, istaknutim pojedincima, nevladinim organizacijama. Imaćemo niz susreta u Evropskom parlamentu gdje ću održati i govor, posjetićemo Njemački Bundestag, parlamente Srbije i Hrvatske, ali i druge institucije.
Otvoreno pismo predsedniku Vlade Crne Gore
N/r Predsjedniku Vlade Crne Gore Dušku Markoviću,
Ne pomišljajte na odlučivanje o NATO u parlamentu
Nema opasnije stvari za jednu zemlju od gušenja volje njenog naroda, gospodine Markoviću. Tako se u temelje kolektivnog bića dugoročno usađuje razor i zlo. To je klica nesreće, koja po istorijskom pravilu uvijek iznikne, prije ili kasnije.
Podaci Vlade ove zemlje, objavljeni u aferi Depeša, koji nikada nijesu demantovani, pokazuju da 84 odsto građana, sa trendom rasta(!) želi referendum, a da čak 68 odsto od onih koji su za NATO takođe smatraju da je referendum pravi način odlučivanja. Ljudi, čak i oni, vidimo, koji su za NATO, osjećaju važnost teme, žele da oni odluče, da budu pitani, da kao nosioci suvereniteta ove zemlje, preuzmu odgovornost za njen suverenitet. Vlast im – uronjena u nezakonje i nesmjenjivost – to ne dozvoljava.
Crna Gora je pred istorijskim pitanjem. Režim, mimo volje ogromne većine naroda, u strahu od mišljenja tog istog naroda, odluku o učlanjenju u NATO savez želi da donese kroz parlament, nelegitiman i farsičan, ustanovljen na neslobodnim izborima i insceniranom državnom udaru na izborni dan, udaru koji još traje. Riječ je o neviđenom nasilju vaše, skoro tri decenije nesmjenjive vlasti. Borba za referendum, ali fer i pošten, stoga je borba za elementarnu demokratiju. Ovdje je u pitanju duša naše zemlje, na koju vi i vaši dugo vremena bestijalno nasrćete. Za očuvanje te duše mi se i ovim putovanjem borimo. U pitanju je Crna Gora.
Gospodine Markoviću, ali i Đukanoviću, i svi vama slični, vi ne samo što arčite ovu zemlju, što je uništavate, vi je i bespoštedno nudite, kao da je vaša đedovina. U nedavnom intervjuu američkom magazinu na pitanje šta Crna Gora može da ponudi Alijansi, vi ste – u neviđenoj demonstraciji duha palanačke servilnosti i inferiornosti koja uvijek prati neslobodne ljude, bez integriteta – kazali da Crna Gora ima veoma moćnu Luku Bar. Nervozni ste zbog geopolitičke dinamike koja vam ne ide na ruku onako kako ste navikli, pa jeftino i providno, po svaku cijenu, želite da se politički prodate i podate. I tu nema ništa sporno sve do onog trenutka kada prodajete i podajete našu zemlju, naše luke i naše more.
Gospodine Markoviću, ako imate đedovinu u Mojkovcu, ili bilo gdje drugo, radite sa njom što vam je volja, nudite je kome vam volja, vi i vama slični, ali sa Crnom Gorom tako nećete moći. Ova zemlja nije toliko jadna i nije premalo krvarila za slobodu, da bi je ljudi poput vas nudili kao kusur u trgovini čiji su ovdašnji primarni ciljevi vaše lične privilegije i nekažnjivost.
Niko nema pravo da predaje Luku Bar u tuđe ruke, niti jedan pedalj Crne Gore. Istu onu Luku koju ste, uzgred, potpuno uništili svojim upravljanjem. Luku koju ste pretvorili u švercersko leglo. Luka se ne može predati u bilo čije tuđe ruke jeftinim geopolitičkim pričama i niskim, propagandnim strahovima da su Rusi poput zlih kitova koji se sele u „toplo more“ i to baš u Luku Bar!
Ako ste toliko ubijeđeni u atlansku perspektivu ove zemlje i podršku građana u istu, što ne raspišete referendum? Čemu toliki strah, ako vas narod navodno podržava u tome? Da imate većinu kojom toliko često mašete zaklonjeni iza naručenih istraživanja javnog mnjenja rađenih po vašoj mjeri i porudžbi, zar ne biste trčeći raspisali referendum? Vi se bojite čak i referenduma koji bi vi kontrolisali, ne govori li taj fakat ponajbolje o tome koliko nijeste sigurni u narodnu podršku vašoj atlantističkoj politici. S druge strane: zar se vojni savez kakav je NATO toliko plaši slobodne volje crnogorskog naroda? Zar je demokratski izražena na referendumu slobodna volja naroda jedne male zemlje bilo kakva prijenja jednom tolikom vojnom savezu? Ovdje je na udaru Crna Gora, dvojako.
Gospodine Markoviću, vaša i želja vaših kolega da izbjegnete narod u ovom pitanju od suštinskog značaja za našu zemlju, mimo volje ogromne većine naroda, jeste anti-demokratska i anti-crnogorska politika. To je politika duboko štetna po vitalne intrese naše zemlje. Ne može se izgrađivati duh jednog društva i zemlje na prevari i izbjegavanju sopstvenih građana, pa i sve da vjerujemo da vam je stalo do ove zemlje, kao što vam je stalo do vaših privilegija, a ni približno nije. Vi, gospodine Markoviću, izbjegavanjem referenduma činite neprijateljski posao: demokratija počiva na narodu, a izbjegavanje naroda je izdaja sopstvene zemlje i njenih nacionalnih intresa. Vrijeme koje dolazi staviće pečat na to.
Zbog svega navedenog, ali i mnogo čega drugog, idemo na put po regionu i Evropi da tokom susreta sa brojnim ljudima – koliko je u našoj moći – internacionalizujemo crnogorski problem, nasilje vaše vlasti sa kojim se suočavamo, nasilje nad demokratijom i nad građanima ove zemlje. Nasilje nad Crnom Gorom.
Gospodine Markoviću, nemojte ni pomišljati – zajedno sa vašim kolegama-uzurpatorima vlasti – da odluku o učlanjenju u NATO donesete mimo ogromne većine naroda ove zemlje, u parlamentu.
Marko Milačić, predstavnik političke grupe „Otpor beznađu“ i organizator „Referendumskog karavana„
______________________________________________________